23 listopada 2014

Po pelješkim brdima: Sv. Jure

Prošlu nedjelju je bilo prekrasno vrime koje nismo tili propustit... Nakon jutarnje kavice spremili smo spizu, prisvukli se u malo udobniju robu, stavili ruksak na leđa, aparat oko vrata i krenili u istraživanje Pelješca :) Ovaj put je bio red da se popenjemo na brdo poviše Potomja, sv. Jure*.

Auto smo ostavili pored doma u Potomju i lagano krenuli kroz mjesto do crkve odkud vodi put za vrh. Slijedili smo stazu koja je prektički stari put kojim su vjerojatno ljudi s mazgama prinosili grožđe prije nego se probio tunel za Dingač.



Nakon jedno 20ak min laganog hoda izađete na vrh puta s kojeg se pruža predivan pogled, na jednu stranu prema unutrašnjosti Pelješca, a na drugu prema moru, Mljetu i Korčuli.


Odlučili smo skrenuti s puta i krenuti prema crkvici koja se nalazi na vrhu brda. Bilo nam je malo čudno kako nema puta ni označene staze od ovog dijela - kasnije ćemo shvatiti da smo promašili stazu :)

Uglavnom, skrenili smo s puta i odlučili po škini brda penjat se do crkvice. S obzirom da je vrh uglavnom u stini mala je mogućnost da se izgubite ili zalutate, ali, vodite računa ako idete s djecom da budete oprezni pošto je brdo dosta strmo!


Moram priznat da sam bila pomalo sumnjičava što nema (označene) staze, ali smirilo me što bi svako toliko nabasali na posložena kamenja i nekakve znakove da je ipak netko tu prolazio prije nas!


Negdi prid vrh izbili smo na stazu pa smo utabanim putem stigli do crkvice sv. Jure na vrhu brda.


Na vrhu smo ručali naslonjeni na crkvicu koja je tu još od početka 17. st., prošetali do gomile na obližnjem brežuljku, skočili par puta u zrak - jer što je vrh bez skoka?!  - i lagano krenuli nazad. Ovaj put smo pratili stazu koja je svako toliko označena hrpicama kamenja. Tek kad smo izbili na onaj put s početka priče smo shvatili da je skretanje za stazu obilježeno strelicom, ali, 'ko bi je skužio, a da ne zna da je tamo?!


Do vrha** nam je trebalo jedno sat i po, nazad smo se spustili dosta brže, možda za pola sata. Staza po kojoj smo se vraćali ide sa kopnene strane brda i dosta je strma tako da mi nije žao što smo je promašili kad smo se penjali. Svakako obucite bolje patike ukoliko se planirate penjati!


* Voljela bih da vam mogu staviti link na kartu na kojoj je obilježena ova staza, ali na žalost, kao i većina ostalih brdskih/pješačkih staza (izuzev one sa Ilije) na Pelješcu, ni ove nema na kartama. Nema oznaka ni u samom mjestu da je staza u blizini, a ni pravih markacija putem (samo naslagana kamenja upućuju da je netko prolazio istim putem prije vas)..... Šteta da nismo svjesni kakvo blago imamo?!

** Točnu nadmorsku visinu brda ne znam, malo sam googlala, ali bez rezultata.... mislim da je tu negdi između 500 - 600 m.

21 listopada 2014

Gastro kuTIĆ: džem od miješanog voća

Jučer sam vam pisala kako napraviti etikete, a danas ću o tome kako napraviti marmeladu, zapravo džem (ako se ne varam razlika između ovo dvoje je u veličini komada voća unutra ili?).

Kao što sam već napisala zaista volim raditi džemove. Ne znam da li je štos u opuštajućem poslu rezuckanja, nebrojenim kombinacijama voća, u nekom toplom osjećaju doma koji stvara aroma kuhanog voća, ali ima nešto opojno u procesu stvaranja džema, a u kojem ja zaista uživam!  Često je razlog izrade onaj banalni - višak nekog voća doma. A onda iza tog viška slijedi čarolija potrage za receptom, aromama, teglicama, vremenom... jer sve to iziskuje ovaj proces!

Prije nego vam napišem konkretan recept ima nekoliko stvari koje radim kod svake izrade džema bez obzira na voće koje koristim:

* izbjegavam konzervanse (želin, limusku kiselinu, džemfiks i ostale njima slične preparate)
* šećer stavljam pri kraju kuhanja (na taj način voće pusti više svog šećera pa je potreba za onim bijelim manja)
* prokuham teglice i čepove neposredno prije nego stavim u njih mermeladu
* u teglice obavezno stavljam vrući džem/mermeladu i odmah zaklapam
* ukoliko recept dopušta kuhanje zamijenim pečenjem, skraćuje proces izrade
* koristim što je moguće manje teglice jer su praktičnije (mermelade bez konzervansa kvarljivije su od onih s konzervansom, nakon što ih otvorite trebalo bi ih pojesti kroz 10ak dana)

A sad recept....


DŽEM OD MIJEŠANOG VOĆA

900 g kiselih jabuka
900 g marelica
900 g šljiva
1 paket zamznutih višanja (ako imate svježe još bolje)
700 g šećera
cimet, vanilija*

Recept je poprilično jednostavan, kao i kod većine drugih marmelada/džemova. Voće prvo treba dobro oprati. Zatim jabuke očistiti od kore i naribati ili isjeckati na manje komade, marelicama i šljivama (i višnjama) maknuti koštice i njih usitniti, ali ne previše jer će se one ionako brzo raspasti kuhanjem. Voće zajedno sa začinima stavite u veći lonac na umjerenu vatru i pustite da se krčka. U početku budite blizu i miješajte dok voće ne pusti sok. Kasnije, nakon cca pola sata svako toliko promiješajte da ne bi zagorilo, ali pri tom budite oprezni jer ovakva smjesa zna prskati.Nakon jedno sat, sat i 15 min dodajte šećer (količinu možete i povećati ako volite više slatko, moja verzija je pomalo kiselkasta) i pustite da se dalje kuha. Ukupno bi joj trebalo jedno 2 sata kuhanja da se dovoljno zgusne (napravite test tako da stavite žličicu voćne kaše na pijat pa u frižider, nakon par minuta kad se ohladi moći ćete procijeniti gustoću). Ukoliko želite finiju strukturu džem možete propasirati ili ga možete štapnim mikserom malo usitniti. Vruće sipajte u ugrijane tegle, zatvorite i pustite da se ohlade. Nakon otvaranja držati džem u frižideru i pojesti kroz 2 tjedna.

*od ove količine voća ja sam dobila 8 tegli od 330 g


Radite li i vi često mermelade, koji vam je omiljeni recept? Ako imate koji svoj trik podijelite ga s nama u komentarima :)

20 listopada 2014

HOW TO: ukrasiti teglice domaćeg džema

Moram priznat da se zaista teško ubacit u stari ritam postanja nakon ovako duge pauze. Promislio bi netko da ću baš zato pucati od inspiracije i biti puna ideja, a kad tamo.... upravo suprotno! Toliko mi se kreativna strana mozga ulinila da je trebam trenirat, bockat i nagovarat da se odvuče u radnu sobu i nešto zaista i napravi!
Upravo takav nekakav scenarij se vrtio u glavi dok sam gledala te teglice pune marmelade koje stoje 'na oku' dobrih misec dana i čekaju da budu ukrašene. Nekako sam se organizirala i na kraju sam ih ipak 'obukla' i zapravo su ispale baš slatke :)


U par foto koraka evo što sam s njima napravila.... (mislim da ne trebam nešto posebno objašnjavati, ali ako imate pitanja slobodno ih pišite u komentarima)









Dragi jako voli i često jede mermelade, džemove, pekmeze i sve ine voćne namaze, a ja iste volim raditi! Rekli bi neki da smo idealan par :) Hehehe, da, jesmo, ali unatoč njegovoj ljubavi i htijenju jednostavno ne uspije pojesti sve mermelade koje napravim. Zbog toga ih često darujem prijateljima kojima idemo u posjet ili onima koji dolaze k nama. Do sada se nisam previše trudila ukrašavati ih, ali mislim da će se to prominit. Ovako sređene (možda uz neku štosnu ceduljicu/natpis) su zaista idealan poklon kad želite neku sitnicu pokloniti dragoj osobi, zar ne?!

Radite li i vi džemove i ukrašavate li teglice ili smatrate to nebitnim detaljem oko kojeg vam se ne da zamarati?

19 listopada 2014

Insta week(s)

Vikend je nekako rezerviran za lagane postove, s puno slika, što manje teksta :)
Za to su idealne instagram fotke koje sam vam i ranije pokazivala.... a zadnji put je to bilo još u 6. mj!? Kako će i dalje vikend bit rezerviran upravo za Instagram tako ću ovaj iskoristit za par omiljenih fotki od ovog lita, zašto ne još malo mora i uživancije?!


Uživajte u ostacima ovog vedrog vikenda :)

15 listopada 2014

Moje (ljetne) krpice

Kako sam nakon sezone trebala odmor tako je i moj ormar trebao isto. Ispraznila sam ovaj u kući i napunila onaj na Internetu. Svašta nešto se našlo kao višak, a uskoro, kad krene preslagivanje zimske robe, će toga biti još! Treba raditi mista za nove krpice.....


Evo par stvarčica koje su mi jako drage, ali iz razno-raznih razloga ipak nedovoljno nošene s moje strane.... ako vam se nešto svidi možete me kontaktirati putem poruke na MojeKrpice.hr i/ili mailom na: nakit.tic@gmail.com









14 listopada 2014

Bablje ljeto

Bilo je ovo zaista teško lito, svakakvih turbulencija, dobrih i jako loših stvari se izdogađalo nakon kojih sam imala potrebu pobjeći u moj mali raj, daleko od ljudi, mobiteala, daleko od svih. I da, odmorih se i napunih baterije (pozitivnom) energijom.... i evo sam tek pred kraj lita, odnosno na početku jeseni, dobila malo boje :) Nije da vam vadim mast, ali zadnje moje kupanje bilo je prije dva dana i iskreno se nadam da ću se unatoč nekom šuć-muć vremenu koje je vani trenutno, uspiti bućniti još koji put prije nego spremim kupaće u dno dna ormara.


Ono najlipše od svega je što nam se obitelj proširila za jednog malog člana (zapravo članicu). Postala sam tetka, opet, i to je jedino po čemu želim pamtiti ovo lito....


A sad.... opet u ritam redovitog postanja! Skupljam nove ideje, prihvaćam prijedloge, ispunjavam želje, ma sve, samo mi pišite da znam da ste još tu :D