24 ožujka 2010

U potrazi za nevidljivim gradom

Kad sam već kupila te patike za planinarenje, a već par dana nema kiše dogovorili smo se sa sister i njezinim momkom napravit đir do Ivanšćice (al kao s neke druge strane, ne di idu obični turisti-planinari). Super ideja! Neka 3-4 sata proveli smo tražeći ruševine koje su, kaže karta, tribali bit negdi blizu nas...nismo ih našli, al' nakon 5 sati hoda i dva neplanira guzna spusta ionako nisam vidila puno toga. Nismo našli grad Oštrec koji smo tražili, al došli smo do Lobora, dobro marendali, dobro se nasmijali i izgubili brdo kalorija. Sve u svemu super dan!! Evo par slikica s vjesnicima proljeća... E da, da podilim s vama što sam naučila danas: najkraći put ne mora nužno biti i najbolji put!


Nema komentara: