17 srpnja 2012

Gastro (za kuharske početnike): ideja za brzinski ručak - tikvice!

Jeste li i vi jedan od onih tipova koji liti biže iz kuhinje? Iako volim kuhati, liti za to nemam vrimena, a ni volje. Uz nesnosne vrućine zadnje što mi pada na pamet jest još malo se zapeć uz špaher.
Jučer je vrućina malo popustila pa sam ipak odlučila nešto skuhati, ali je uvjet bio da bude brzo gotovo. Pošto im je sezona odlučila sam se za tikvice, a što drugo?!
Recept za ovu pastu je stvarno vrlo jednostavan i ne morate biti neki znalac u kuhinji da bi vam ispao fino. Trebat će vam (za 3-4 osobe):
1 tikvica srednje veličine
1 pileća prsa
2 dcl bilog vina
1 vrhnje za kuhanje
kapula
parmezan/gorgonzola (po želji)
sol, papar i začini po želji
i tjestenina naravno ;)
Dakle, izrežete luk, zažutite ga na malo maslinova ulja, dodajte piletinu izrezanu na kockice. Potom osolite i nakon što piletina dobije bjelkastu boju ulijte vino. Pustite da se lagano krčka dok vino ne ishlapi. Potom dodajte sitno izrezane tikvice i pričekajte dok puste vodu. Ako ne volite da su tikvice hrskave dolijte malo vode da se još prokuhaju. Potom dodajte vrhnje i kuhajte 2-3 minute. Na samom kraju kuhanja dodajte gorgonzole i/ili parmezana. Pomiješajte s pastom i poklopljeno ostavite 5 min da pasta fino upije toć.
Mi smo svoju pastu jeli uz zelenu salatu i kiseli motar
.

10 srpnja 2012

Još jedna torbica, ovaj put za mene

Ne znam jesu li krive vrućine, zaposlenost ili sam dosegla fazu (trenutnog) zasićenja, ali u zadnje vrime, ako i uhvatim malo slobodnog vrimena, rađe sjednem za radni stol na kojem je šivaća mašina nego na onaj di su silne perlice, materijali, klišta i sve ostalo čime izrađujem nakiTIĆ.
Iskreno, mislim da nije to ništa neobično, a ni novo. Tu i tamo trebam mali predah i ne bojim se da će inspiracija doći baš onda kad je budem najmanje očekivala.A dok ne dođe, djelit ću s vama ono što napravim na šivaćoj mašini.
Ovaj put je riječ o torbici i to sličnoj onoj koju sam neki dan radila za poklon nećakinji od dragog. Koristila sam svoje najdraže boje - modru i ljubičastu! Miljević (ili tableTIĆ, kako vam drago - bitno da smo se razumili) sam obojala u ljubičasto (miješanjem boje u prahu u ukuhalu vodu, uz dodatak malo osta i soli - kupila sam je u nekom žnj dućanu s bojama i lakovima), ljepilom u spreju sam ga zalipila na tkaninu (ovo sam napravila pošto je sam miljević nepravilnog oblika i ova verzija mi se činila lakšom nego da ga kačim batučicama.Ljepilo u spreju sam kupila u Bauhausu, praktična stvar, ali pomalo skupa) i prošila koncem u boji patenta. Ostatak sam radila kao i na originalnoj torbi.
Žao mi je što nisam slikala unutrašnjost, pošto je ona isto ispala fino uredno, a u kombinaciji boja je koje odgovaraju patentu i boji torbe (karo uzorak).
Veličina torbe mi je u početku bila malo zbunjujuća (u smislu da nisam znala dal' će biti praktična ili ne), ali sada više nije, zapravo baš suprotno - taman je! Dovoljno je velika da u nju stanu sve one sitnice koje inače držim u torbi i koje redovito po njoj tražim, a opet je dovoljno mala da stane u svaku drugu torbu koju imam ili da funkcionira zasebno, kao pismo torba.
Hope u like it :)

09 srpnja 2012

How to... chop chop your t-shirt

Još ovu zimu sam kupila majcu koja mi je zapela za oko zbog slike više nego forme i/ili oblika. Nešto mi s njom nije kliklo kako treba i zapravo je nisam ni obukla nego jednom.
Uhvatila me inspiracija neki dan gledajući silne youtube tutorijale na temu rezuckanja i, kako Ameri kažu, weawe tehnike pletenja trakica tkanine. Riječ je o prilično jednostavnoj tehnici koja ne zahtjeva neku posebnu vještinu, već malo strpljenja i nešto improvizacije. Dobro, u mom slučaju - puno improvizacije. Svidilo mi se kako je ovoj curi ispala njezina majca pa sam išla raditi moju po tom tutiću, ali nakon što sam izrezala leđa shvatila sam da to i neće ić baš kako sam zamislila pošto je oblik majce drugačiji od njezinog, a o tome nisam vodila računa.
Pošto sam leđa već izrezala zaključih da više nema povratka i da nešto s tim rupicama treba napraviti pa sam ih onda isplela i naknadno rezala ostatak. Na kraju sam dobila ovo:
Nisam još uvik sigurna jesam li uništila majcu ili ne?! Pošto je ovo bio prvi 'mačić' ipak ga neću bacit u vodu, ali naučila sam da ova glavna rezanja (oko vrata, gornji dio leđa, donji šav) treba napraviti na početku, prije pletenja trakica, a ne na kraju kako sam ovaj put radila.
A nakon što je šteta već napravljena i greške naučene na teži način....sam pronašla par boljih tutića od onog po kojem sam ja radila rezanje. 
U ovom videu je prikazana osnovna tehnika rezanja i pletenja. Po ovom videu lako možete napraviti svoju verziju iste priče, cura je stvarno detaljno i polagano pokazala kako se pletu trakice.
A u ovom je cura napravila vrlo sličnu stvar sa svojom majcom kao i ja sa svojom, ali praktički potpuno obrnutim (čitaj: pravilnim) redoslijedom.

Uživajte u rezuckanju i javite rezultate ;)

p.s. i OVO je zgodna ideja, ali uključuje šivanje.

07 srpnja 2012

Sabinin ljetni swap

Nedavno sam sudjelovala u Sabininom swapu (spominjala sam ga već ranije TU na blogu). Kako sam malo kasnila sa slanjem svog pakeTIĆa nisam tila objavljivat fotke prije nego ga Asja primi (Asja i ja smo opet izvučene kao par za trampu).
Ovako je Sabina postavila stvari: ''Razmijenit ćemo jedan predmet u vrijednosti oko 30 kn, nešto što inače izrađujete (naušnice, rajf, broš, kutijica, mini torbica, ilustracija, čestitka, okvirić, vrećica lavande, blokić, narukvica, magnetić, privjesak ili što god drugo vam padne napamet) na temu ljeto i more. No, da bi igra bila zanimljivija, morate koristiti boje iz ove palete (tirkizna, koraljna, žuta, srebrna, tamnoplava, ciklama, narančasta, zlatna).''
Ne moram ni govoriti koliko me Asjin paketić razveselio. Ovaj put sam dobila set ljetnih razglednica, od kojih ću se teško rastati. Ma, zapravo mislim da ni neću....
A ja sam njoj darovala magnetni parTIĆ šinjorine i dalmatinskog galeba (zapravo je ona dijelom zaslužna za stvaranje istih) i jednostavnu ukosnicu u narančastoj boji. Činilo mi se da će fino pristajat njezinoj tamno smeđoj kosi. Na žalost, sjetila sam se slikat poklon tek večer prije slanja pa kvaliteta fotografije i boje na njoj nisu baš naj, ali dobro, vidi se smisao :)
Što su druge cure razmjenile možete pogledati TU i TU :)

06 srpnja 2012

Ja sam jedna vrlo sretna blogerica!

S vrimena na vrime, kad je inspiracija na low i kad su takvi nekakvi dani provedeni u razmišljanju tipa 'čemu sve ovo' dogodi se jedan susret, jedan poklon i jedna misao... i onda shvatiš da ipak ima smisla!
 Susret je bio sa nasmiješenom Sunčanom, poklon (meni od Sunčane) je bila savršena origami cvjetna kugla, a misao koju mi je proslijedila je bila ova: 
"Ništa nije originalno. Kradite od svega što rezonira s vašom inspiracijom ili hrani vašu maštu. Gutajte stare filmove, nove filmove, glazbu, knjige, slike, fotografije, pjesme, snove,nasumične razgovore, arhitekturu, mostove, ulične znakove, drveća, oblake, tijela vode, svjetlosti i sjene.
Izaberite krasti samo ono što direktno govori vašoj duši.
Ako to napravite, vaš rad (i krađa) bit će autentični.
Autentičnost je neprocjenjiva, originalnost nepostojeća" (Jim Jarmusch)

Rekoh, ja sam jedna vrlo sretna blogerica!

05 srpnja 2012

How to... make a short dress a bit longer

Prošle godine sam pred kraj lita kupila jednu slatku vestu (prijevod za kontinentalce - mislim na haljinu). Malo je bila kratka, al nekako sam kontala da ću već nać rješenje za taj problem.

Neki dan sam je izvadila iz ormara odlučna da je obučem bez obzira na dužinu. I onda je obučem i zaključim da ipak mora bit bar par centimetara duža. Upalila mi se lampica! Sjetih se stare (pod)suknje koju sam našla u babinom ormaru, a koja je na dnu imala pamučnu čipku... znate onu kakve se nađu na starim ručno šivanim lincunima!? Inače se takve trake prodaju u dućanima s metražom i kupuju se na metre. E pa priših je na dno veste i sad je maaalčice pristojnije dužine... nekad i par centimetara može napravit bitnu razliku, zar ne?!
Ta-da, posao gotov što si rek'o keks! Samo sam dobro prepeglala rub koji ću zašiti i prošila po već postojećem šavu. Možda sve skupa sad izgleda malo više dječje, ali meni se sviđa, a i dužina je sad prihvatljivija.
Ukoliko nemate čipke možete jednostavno naći materijal koji odgovara dezenu suknje koju želite produžiti, po dužini ga dobro prepeglati na pola tako da dobijete fin rub i onda ga zašiti za rub veste/kotule.

04 srpnja 2012

izmamiti osmijeh na lice

Mislim da nisam jedina kojoj vrućine stvaraju kreativnu blokadu. Ili jesam?
Posljednjih 10ak dana raspored mi je uglavnom isti - poso, kuća, plaža - ponekad je samo okrenut redoslijed (ovisno koju smjenu radim) pa eventualno zaminim plažu kavicom. U kući je prevruće za ikakvo kreativno stvaranje, ma i za kreativno razmišljanje kamoli za išta drugo! Ipak, napravih jedan ustupak u rasporedu u svrhu izrade malog poklončića za nećakinju mog dragog.
Jutros sam dakle napravila za nju ovu malu torbicu/neseser. Nije to ništa pretjerano komplicirano ni prezahtjevno (ima milijun tutorijala na youtubeu i po blogovima koji se bave šivanjem kako napraviti ovakvu torbicu - googlajte 'diy pouch with zipper' ili 'diy clutch') ali sam ja izrazito ponosna na krajnji rezultat pošto mi je ovo prvi put da uopće šivam patent.
Uglavnom, njegova nećakinja je tipična curica koja obožava rozu boju, šljokice, šminkice, Larin izbor i sve ostalo što već curice u osnovnoj školi vole. A voli ona i lakove za nokte pa sam onda torbicu i napunila materijalom za mini manikuru.
Tri nijanse lakova, od kojih je jedan vrrrrrlo šljokičasti, aceton i pamučne blaznice koje sam stavila u malu torbicu napravljenu baš za njih :)
Na torbici je još jedan mali cviTIĆ zakačen kao broš.
Ne znam hoće li joj se poklončić svidit (nadam se jednom malom uzdahu oduševljenja), ali ja sam se baš zabavila dok sam sve skupa napravila i poslagala. Sad moram i samoj sebi napravit nešto slično da potrpam sve sitne stvarčice kad idem na plažu.
Što se vama čini od poklona, hoće li jedna devetogodišnjakinja bit njime zadovoljna?