26 rujna 2012

Kada (i koju) ste zadnji put pročitali neku knjigu?

Jeste li jedan od onih tipova što čitaju samo natpise ispod slika u tjednim magazinima ili ste pasionirani gutač ispisanih redaka? Ja se nalazim negdje u sredini - volim čitati, a ako me neka knjiga zaintrigira onda je ne ispuštam iz ruku dok je ne pročitam do kraja (...i onda obično posuđujem iz knjižnice još koju knjigu istog autora). Isto tako, ponekad prođu mjeseci, a da ne uzmem knjigu u ruke jer, eto, ne znam, valjda imam 'pametnijeg' posla. 

Kad sam bila mala od starije sestre sam uzimala knjige i listala ih.... U sjećanju su mi ostale stare debele korice  Gričke vještice.....  Bila je to knjiga u nekoliko nastavaka, a svaka je imala istu ilustraciju na koricama samo u drugoj boji (ako me pamćenje dobro služi). Sjećam se da sam mislila 'koliko bi meni tribalo da pročitam sve ove puste stranice?!' i 'šta ta žena piše, a da nije mogla sažet sve to u jednu knjigu nego ih ima 10?!'. Ne znam da li su te silne stranice krive što nikad nisam pročitala navedenu knjigu/e.... ali evo, desetljeće, dva nakon, napravila sam mini Gričke vještice....


I onda, jeste li se nadali mini knjižicama? Što kažete na mini džepna izdanja?
Na ideju sam naletila na nekom zgodnom blogu kojemu se više ne sjećam imena. Za korice sam koristila ostatke umjetne kože i prave kože, na njih sam zašila mašnice u drugoj boji, vrućim ljepilom zaljepila stranice, probila rupicu za alku i voilá!


Neke su napravljene od isječaka iz stare Gričke vještice, a neke od čistih papira tako da bi se moglo u njih nešto i napisat....npr. broj mobitela nekog zgodnog dečka!
Planiram ih stavit na lančić uz dodatak kave olovčice, kojeg privjeska ili tako nešto... vidit ću već kad dođem do te faze.
Do tad mogu prolistat što piše na kojoj stranici ;)

P.S. molim zanemarite moje nokte - trenutno sam u fazi sređivanja jedne prostorije koja će uskoro postati moja radna sobica pa nemam baš vrimena za manikuru, ali o tome više za koji dan/tjedan kad privedemo posao kraju ;)) Can't wait to show you!!


19 rujna 2012

Gastro kuTIĆ: namaz od tune i jaja

Moja večera se uglavnom svodi na kakve pahuljice s mlikom ili jogurtom, mlječni namaz s prepečencem uz kakao ili nešto u tom stilu. Kako su mi dosadile jedne te iste varijacije na temu odlučila sam uz čašicu crnog vina napraviti nešto brzo, jednostavno i uskusno. Namaz od tune. Sve sastojke većina vas već ima u frižideru (iz kojeg razloga sam samu sebe zapitala - zašto ovo ne radim češće?!)....


Potrebni sastojci:

1 tuna (u konzervi)
manja glavica luka
3 kom česna/češnjak - možete smanjit količinu ako ga ne volite
2 tvrdo kuhana jaja
šaka suncokretovih sjemenki (preprženih na teflonskoj ili gril tavi bez ulja)
3-4 žlice majoneze 
žlica maslinovog ulja
sok od 1limuna
petrusimen/peršin
sol
papar


U multipraktik stavite redom tunu, isjeckani luk, česan, pola preprženih sjemenki, jaja, ulje, limunov sok, majonezu i sitno narezan petrusimen. Posolite i popaprite pa promiksajte. Provjerite kakva je konzistencija pa prema potrebi dodajte još majoneze (ako je previše suho) i još jednom promiksajte. Ohlađen namaz poslužite na vrući kruh prepržen na gril tavi s par kapi maslinova ulja (ili na prepečenac). Pospite s ostatkom sjemenki suncokreta i s malo petrusimena.


Mislim da bi ova kombinacija bila savršena kad bi se suncokretove sjemenke zamjenile pinjolima, ali onda to već nije ekonomični namaz ;)
Inače, sličnu kombinaciju sastojaka sam već koristila za izradu namaza od piletine - jasno, u ovoj priči tuna je zamjenjena lešo piletinom, a i suncokretove su sjemenke zamjenjene orasima! Probajte idući put kad budete radili juhu od piletine, sigurna sam da ćete se iznenaditi okusom - a možda na taj način natirate i najmlađe da pojedu barem komadić lešo mesa!





18 rujna 2012

How to...napraviti nakitnjaču - ilitiga vješalicu za nakit (naplavine III dio)

Sve smo mi žene iste kad je nakit u pitanju - imamo ga krcato, a nikad dovoljno. Bar je većina onih koje ja znam takva. Jedne vole naušnice, druge prstenje, treće narukvice.... ja? Ja volim lančiće. Uz broš to mi je omiljeni modni dodatak. Imam ih popriličnu kopicu - lančića i privjesaka za lančić (koje minjam na jednom te istom lancu). Do sada sam ih držala u velikoj kutiji s pretincima koju sam kupila u Ikei. Dobra je ona, ali su mi se u njoj lančići petljali.
E, tako dolazimo do rješenja mog problema. Naplavina + koja pribadača + koja kukica = nakitnjača
Pribadače sam običnim sprejom pobojala u srebrno. Zabola ih uzduž naplavine s namjerom da o njih okačim naušnice. Za lančiće sam kukice zavidala na donji dio naplavine u razmaku od par cm. 
S gornje strane sam prvo stavila samo jednu kukicu o koju sam planirala objesiti nakitnjaču na zid. Pokazalo se da to nije najpametnije rješenje (kako mi je dragi kasnije to u fino objasnio) zbog tereta koji će na njoj visiti pa sam onda nadodala još dvije sa svake strane.
Jasno, vi ovaj dio možete preskočiti ;))
Mislim da jednostavnije od ovog ne može.... Što vi kažete?
P.S. Uočite detalj s narukvicama - ako ne znate di s njima tuljac od diplome će vam dobro doći da ih na njega nanižete (u mom slučaju diploma jedino tome i služi?!).

16 rujna 2012

Vratija se Šime! Di je bija?

Već dugo pokušavam napisati ovaj 'vratija se Šime' post. Ni sama ne znam od kud da krenem - da pišem o litu i sezoni iza mene, o darovima koje sam dobila za rođendan, o jeseni koja se sprema, o povratku na biro, o (propalim) planovima, o promjenama, o svemu skupa? Fuf, iskreno - trenutno se osjećam malo izgubljeno. U mislima mi je poprilična zbrka iz kojekakvih razloga pa je najbolje da vas, bar za sada, ne zamaram svojim problemima. Stoga sam odlučila da ovaj povratnički post bude jedno malo darivanje za sve vas koji niste izbrisali moj blog s liste favoritesa i za vas koji s nestrpljenjem i veseljem očekujete redovito postanje. Još jednom vam hvala što me čitate i pratite!
Ako želite osvojiti naplavinastu ogrlicu i imati dašak mora sa sobom i preko zime onda je dovoljno ostaviti komentar ispod ovog posta u kojem ćete napisati svoje kontakt podatke (e-mail adresa će biti dovoljna). Eci-peci-pec metodom ću izabrati sretnog dobitnika/dobitnicu u nedjelju, 16.9.2012*.

* dragom sam dala da bira jedan broj između 1 i 37 (koliko vas se ukupno prijavilo). Odlučio se za 22 i donio sreću Nataliji Mihovilic! Vama ostalima zahvaljujem na komentarima i želim malo više sreće drugi put :) 


11 rujna 2012

Gastro kuTIĆ - galette s bananama

Ovu jesen ću bit nezaposlena, ali to ne znači da nemam namjeru raditi. Za početak, moram vrime, kojeg ću očito imat na pretek, organizirati bolje (nego lani). To znači manje kukanja, više akcije! A znači i stavit na papir neke ciljeve i svako toliko ćirnit među zapisano da vidim kako mi njihovo ostvarivanje napreduje.

Jedan od ciljeva koji je već postavljen jest poradit na gastro rubrici na blogu. Odlučila sam jednom sedmično kroz cilu jesen i zimu napraviti nešto što nisam spremala nikad prije i o tome postat. Već na čekanju imam listu recepata koje želim isprobati od razno raznih namaza, preko kolača, glavnih jela do džemova!

Za početak jedna pita, ili točnije, galette s bananama.
Originalni recept za galette sam pronašla na Aninom blogu Steamy, creamy...., ona ju je radila s đenerikama.
Prvi put sam je radila s breskvama točno po njezinom receptu - pojela se prebrzo da bi slikala. Drugi put sam je radila sa šljivama i kupinama, a u tijesto sam dodala malo običnog šećera.


A onda sam napravila treću, s bananama, s kojom sam najzodovoljnija, a recept sam malo više modificirala. Dakle, evo moje verzije Aninog kolača....
TIJESTO:
200 g brašna
125 g masla
35 g grisa (pšenične krupice)
40 g zobenih pahuljica (mljevenih)
2 žlice maka
2 žlice šećera
1 vanilin šećer
1 jaje
2 žlice (hladnog) mlika


Tijesto radite ko svako drugo prhko tijesto - pomiješate suhe sastojke i u njih dodate maslo izrezano na komadiće. Prstima razradite maslo tako da dobijete mrvičastu konzistenciju u koje onda umiješate jaje razmučeno s mlikom. Umijesite tijesto. Ako vam se još uvik mrvi onda dodajte još malo mlika da se sastojci bolje povežu. Tijesto zamotajte u nailonsku foliju i stavite u frižider dok napravite punjenje.

PUNJENJE:
5-6 zrelih banana
2 vanilin šećera
1 žlica šećera
1limun
cimet (količina po želji)


Banane narežite na kolutiće jednake debljine. Umiješajte u njih sok od limuna (moj je bio stvarno sočan, tako da ako vaš nije slobodno dodajte još jedan). Pospite šećerom i cimetom, dobro promiješajte i pustite da odstoji 10ak min u frižideru. Inače, limun stavljate da banane ne pocrne, ali i da ne bi sve skupa bilo preslatko.


Na papir za pečenje razvljajte tijesto na cca 0,5 cm debljine. Na njega slažete banane u krug (počmite od vanjskog ruba prema unutarnjem), ali tako da ostavite prazno cca 2 cm od ruba tijesta. Kad ste završili sa slaganjem presavijete rub tijesta po bananama. Zatim u banane izlijete sok koje je voće pustilo i pospete s jednom šećer vanilijom. Stavite peći na nekih 180 °C dok tijesto ne porumeni (možda nekih pola sata).


Tijesto je super jednostavno za napraviti, a varijacije na temu su nebrojene. Sastojke prilagodite voću koje slažete na vrh.... recimo meni bi uz banane pasalo i malo mljevenih lješnjaka u tijestu, ili čak koji komadić čokolade, uz breskve cimet ili kokos, uz jabuke orasi... Uz pečenu pitu možete nabaciti i kuglu sladoleda od vanilije...mmmmmljac! Malo se poigrajte i javite dal je i vama bilo u slast (kao nama)! A. je oduševljen ovom pitom i pravo je čudo da sam uspila ugrabit jedan trokutić prije nego se on bacio na ostatak

10 rujna 2012

Crno ili bilo.... ili je sivo?

Ne znam za vas, ali kad sam ja išla u osnovnu školu (pogotovo onu nižu) točno smo mogli predvidit teme koje će nam nastavnik iz likovnog dati da crtamo. U jesen bi to bila 'berba grožđa u mome selu', zimi 'prvi snijeg', na proljeće 'vratile se laste', pred kraj školske godine 'ljeto počinje'.... a za početak školske godine je redovito tema bila 'kako sam proveo/la ljeto'. E, tako ću i ja sad (umisto da crtam, manje je zlo) napisati par riči o stvarima koje su obilježilo lito godine 2012.!

Sad, kad bi vam rekla da mi je ovo lito bilo, a ne znam, najbezveznije ikad i da vam nemam puno toga za napisat ne bi puno lagala. Dakle, počela sam raditi sredinom petog miseca, a od 28.5. pa sve do sad (a tako će bit do 1.10.) sam imala svega jedan jedini slobodan dan i taj sam dobila za rođendan (zapravo nije bio baš za rođendan, ali sam ga dobila radi rođendana). Dragi i ja smo ga iskoristili i pošli na Hvar. Puno toga vidit u vrlo malo vrimena, ali uspili smo - u nekih 36 h obišli smo cili otok! Najdojmljivije su nam bile Crvene stijene na južnoj strani otoka, stari dio Starog Grada i pizza u Sućurju (...a možda smo samo bili jaaako gladni).
Osim tog kratkog izleta na Hvar nemam puno toga za napisat.....koji kupanjac, koji izlazak, koja šetnjica, koje obiteljsko druženje, puno sati provedenih na poslu i to je to! Zapravo mi je highlight cilog lita druženje s nećakom i poklon od dragog za rođendan!
Canon 60D!
Znala sam da ću dobit aparat (trebao je to biti rođendanski poklon još prošle godine, tad je i kupljen, ali mu je tribalo godinu dana da stigne iz Amerike....long story), ali pojma nisam imala da će bit profi. Zapravo sam još uvik pod dojmom i malo u strahu kad njime baratam s obzirom na njegovu vrijednost, a i na mogućnosti koje ima. Još se učim kako raditi s njime.
To nije sve, A. me iznenadio i prekokrasnom torbom Danijele Bilić! Zapamtio je da je želim, valjda zato što sam to (ni malo) diskretno spomenila, a ne znam, valjda sto puta!

Da, još jedna stvar po kojoj ću pamtit ovo lito..... Početkom 8. mj. A. i ja smo odlučili da ćemo nešto malo novca što smo uštedili ubacujući kovanice u kasicu prasicu tokom cile godine uložit u kupnju avionskih karti za Barcelonu. Našla sam super povoljne karte s polaskom iz Trsta (taman da usput posjetim prijateljicu u Istri) i kupila ih. Kako se sezona bližila kraju uvidili smo da je toliko loša da nećemo moći priuštiti sebi luksuz putovanja ni do Istre, a kamoli do Barcelone. Tako, sad imamo avionske karte u džepu, karte koje ne možemo iskoristiti i karte koje ne možemo vratiti. Hej, bar su nam puni džepovi?!
Nakon što sam oplakala Barcelonu (još uvik mi suze naviru pri spomenu njezinog imena, šmrc, šmrc...) hormoni se nisu smirili, tako da me na jesen najvjerojatnije čeka operacija štitnjače - uz to što sam opet na birou za kojih 20ak dana i ne baš tako dobre vijesti.

Eto, ako moram u jednu rečenicu sažet cilo lito rekla bi - dobila aparat, a mogu se slikat!? ;)