13 svibnja 2014

Po pelješkim brdima: Sv. Ilija

Na Iliju sam se prvi put penjala prije jedno 6-7 godina i to po magli..... Nikakav vidikovac, nikakvi pogledi - sve uspomene koje sam ponila sa sobom bila je magla! Da, i to je bio doživljaj, ali tek kad smo se prije jedno mjesec dana drugi put popeli shvatila sam što smo onaj prvi propustili!

Popeti se na vrh sv. Ilije možete iz tri pravca - Ruskovića, Bilopolja i Nakovane. Nekad je postojao put  i sa dubske strane, ali tom stazom nitko nije prolazio godinama tako da je vjerojatno sada dobro zarasla!

Mi smo krenuli iz Nakovane, ostavili auto pored rampe i 40ak min šetali makadamskim putem dok nismo stigli do početka staze. Sam uspon odavde nije težak i ne treba imati posebno dobru kondiciju za stići do vrha. Mi smo laganim tempom za jedno sat ipo, dva bili gore! Staza je ovdje vrhunski markirana i stvarno imate oznake svako par metara tako da nema šanse da se izgubite. Na dva dijela je uspom malčice strmiji, ali ostatak je zapravo šetnjica.....


Kako se približavate vrhu tako je sve manje šume, sve više kamena, a pogled je svakim korakom sve impresivniji....


Dok konačno ne dođete na vrh i doslovno ostanete bez daha - više od pogleda koji opčinja, nego od umora.


 Prekrasan je to bio dan, a ponovit uspon moram prvom prilikom, ali ovaj put drugom stazom..... a vi, kad dođete na Pelješac, sad znate što ne smijete propustiti!!




Broj komentara: 6:

Lana kaže...

<3

Martina Visnjic art kaže...

Wooow, predivno.

jednababaroga kaže...

Prekrasno je. Ajme, ja obozavam planinarenje

jednababaroga kaže...

Prekrasno je. Ajme, ja obozavam planinarenje

Jelka kaže...

Fotografije su odlične. Ako me ikad put nanese na Pelješac (bila sam u Žuljani) svakako treba vidjeti ovaj pogled.

Anonimno kaže...

prelepe fotke <3