31 listopada 2014

TesTIĆ #1

Svaki put kad radim neki tuTIĆ promislim kako mora da negdi u bespućima interneta postoji neki sličan tutorijal i kako ja nisam prva koja se toga nečega sjetila. OK, ne moram biti prva, ali onda opet, čemu tutorijal, ako on već negdje postoji?! I zaista, ponekad je teško pronaći inspiraciju (a i vrime) i svaki vas put oduševiti novim uratkom koji će vam biti koristan, za koji neće trebati brdo alata kojeg većina vas nema, čija izvedba neće biti preskupa itd. U baš takvom nedostatku inspiracije (ili u potrazi za istom) palo mi je na pamet kako bi mogla testitirati već postojeće tutorijale, a zašto onda ne i neke savjete, recepte itd. I tako je nekako došlo do nove rubrike na blogu - tesTIĆ :)

Za prvi post izabrala sam jednu cakicu koju sam pronašla na blogu The Creek Line House u potrazi za rješenjem svog 'problemčića'.
Vjerojatno ste do sad skužili da volim reciklirat (i skupljat) tako da rijetko što bacam. Staklenke pogotovo. Uvik dobro dođu za razno razne svrhe (1, 2, 3, 4), ali mrzim kad im ne mogu skinuti originalnu etiketu. Posebno su zeznute naljepnice od Zvijezda majoneze i tartara.... grh.... stružeš.... natapaš.... opet stružeš..... i ne ide! I tako, google zna bolje od mene pa idemo vidit koje savjete mi nudi.... maslac od kikirikija - nekako ne zvuči uvjerljivo..... prokuhavanje - neučinkovito...... feniranje - I don't think so..... mješavina ulja i sode bikarbone - hm, lagano!

Dakle, recept glasi - u jednakom omjeru pomiješati obično jestivo ulje (u mom slučaju sojino) i sodu bikarbonu u omjeru pola-pola, smjesom premazati etiketu, pustiti da odstoji 15ak min, krpicom kružnim pokretima maknuti smjesu koja bi trebala otići zajedno s ljepilom.

Let's test it!


Papirni dio ide nakon što sam prokuhala teglicu u vodi s malo deterdženta. Radite to dok je još vruće. Ovo funkcionira za dobar dio naljepnica, većina će ih otpasti bez velike gnjavaže struganja i ribanja.


Smjesa je relativno gusta i ne klizi sa stjenka staklenke što je jako dobro. Napravljena može trajati poprilično dugo - stajanjem dolazi do razdvajanja ulja od sode, ali to se lako promijeni ako je malo promiješate.


Kao što ste vidili na gornjoj slici poprilično je ljepila bilo na ovoj staklenci i prvo mazanje nije uspilo dignuti sve ostatke. Ipak, ovo što je ostalo nije bilo ljepljivo što je također dobro.


Ponovila sam isti postupak još jednom i ovaj put sam smjesu skidala mokrom krpom, za razliku od prve ture di je krpa bila suha.


Iz drugog pokušaja staklenka je izašla bez trunke lipila!

Sve skupa trebalo mi je jedno 30 min za cijeli postupak, valjda manje od 1 kn troška, bez naprezanja i struganja.... Rezultat - vrlo efikasan.

Krajnja ocjena: 4,5/5  // pola boda za dupli pokušaj :)

Što kažete, hoćete i vi idući put pokušati ovako očistiti staklenku?
TesTIĆ - lajk ili dislajk? Ako ste za lajk primam prijedloge za iduće testiranje :)

30 listopada 2014

How to.... izraditi cvijetni aranžman

Lani sam neplanski u ovo vrime pomagala ženama iz pelješkog ogranka Lige protiv raka u izradi aranžmana za groblje. S obzirom da živo cviće u mene teško može dugo ostati živo (ili ga zalivam previše, ili premalo - češće, pa nema prirodnog svijetla, pa mu je prevelika vlaga, pa ovo, pa ono, pa umru) nekako sam mislila da to baš i nije za mene.... Ali, moram priznat da ima nešto smirujuće u toj igri slaganja listova i latica.

Ako planirate sami izraditi svoj aranžman evo kako to možete napraviti.....
Prvo i osnovno morate imati natopljenu spužvu i podlogu od koje će nastati aranžman....


Drugo, najvažnije - zelenilo! Meni je prikupljanje zelenila zapravo najdraži dio... lagana šetnjica sa nožicama u ruci i cap-cap :) Zanimljivi su mi grmovi koji na sebi imaju bobice ili cvitiće ili mlade pupoljke (najdraži su mi mrtinica i meginje, jedino njima zapravo i znam ime). Kod nas se aranžmani često rade s pitomijim zelenjem poput palmi ili pitasfore, ali ja preferiram ove 'divlje' biljčice.


Ukrašavanje počinjem tako da prvo složim zelenilo, obično odaberem dvije vrste pa prvo jednu složim uz rub plastične posude, a onda drugim zelenjem popunjam ostatak.


U sredinu ubacim cvijeće, a kao dodatak koji će zaokružit cijelu priču volim koristiti bobice s palmi.


Ove godine sam kao ukrase koristila i suho cvijeće koje sam obojala u bijelo običnim lakom u spreju. Zbog tamne podloge onako, više bacaju na srebrno nego na bijelo.


Evo kako su na kraju ispali :)


Iako me raduje što sam još jednom bila dijelom ove lipe priče i što sam pomogla Ligašicama u izradi aranžmana, toliko me žalosti što na ovaj Dan mrtvih moram odnijeti aranžman na jedan grob više....

27 listopada 2014

Colour your Equa

Prije par tjedana dobila sam priliku sudjelovati u jednom interesantnom projektu. Naime, dobila sam poziv od tvrtke Equa (myEqua) koja se bavi proizvodnjom visoko kvalitetnih staklenih (ručno puhane boce iz borosilikatnog stakla) i plastičnih boca (izrađene od Eastman Tritana koji ne sadrži BPA, kemikaliju štetnu za zdravlje) da pronjuškam po njihovom dućanu i odaberem jednu bočicu koju ću srediti onako kako poželim. Na odabir sam dobila dvije boje (izabrala sam crnu i bijelu) i maštu kao granicu. Evo kako sam je sredila :)

U programu za obradu fotografija sam se malo poigrala da bi dobila siluete dragog i mene u skoku (ima takvih slika poviše:)


Zatim sam prebacila sliku u Wordov dokument i odredila veličinu naših sjena da odgovara Equa boci i isprintala ih


Od samoljepljive folije sam izrezala komade koji odgovaraju veličini sjena.


Koristeći indigo papir precrtala sam obrube sjena na foliju (s one papirne strane) da bi napravila šablonu


Skalpelom sam izrezala nacrtane likove



Zaljepila sam foliju na bocu pazeći da dobro, dobro prijanja uz stijenke boce.


Malo boje sam stavila u čep da se spužvica ne bi previše natopila bojom (višak boje sam prvo istapkala na papir pa tek onda na bocu).


Lagano i sa strepnjom odljepljujem foliju....


.... zadovoljna sam svime osim sitnim detaljima poput prstiju di se boja malo razmeckala. Dok je boja još mokra uspila sam vlažnom maramicom skinuti boju i lagano na novo kistom popraviti te i neke druge sitne detalje


Odlučila sam nadodati i tekst 'those who don't jump will never fly' i to tako da sam promiješala bijelu i crnu da dobijem nijansu sive sličnu onoj koja je na gumi ispod čepa. Prvo sam permanentnim flomasterom napisala tekst radi lakše orjentacije, a onda sam ga podebljala sivom bojom.


Ostavila sam boju da se suši, po uputama, 24h i voila!


Hvala Equa na suradnji, nadam se da vam se sviđa moja verzija bočice :)
Ja sam zaista uživala sređujući je, a uživat ću, sigurna sam, i koristeći je!

 Equau možete pratiti i na Instagramu // #DIYequa #equa #myequa #nakitic #nakiticblogspot

25 listopada 2014

Insta week

Protekli tjedan je nekako protekao u nagovaranju same sebe da konačno krenem i s postanjem, i s nakiTIĆem, i sa sređivanjem ormara, i sa.... svim i svačim!? Koliko od toga sam napravila?! Hm... ne mnogo! Pokrenila sam blog konačno, tri posta u jednom tjednu.... idem puževim koracima :)

Ono drugo što je obilježilo tjedan mene meteoropata jest vrijeme i čuđenje (koje se svake godina iznova pojavljuje) promjeni koje je donilo - u subotu u kostimu, u sridu u zimskoj jakni.... Ah, zaskočila me jesen nepripremljenu....

Planinarenje, planiranje, skiciranje, hranjenje - u 4 riječi to je moj protekli tjedan :) A evo ga i u fotkama!

 

Ukoliko želite NakiTIĆ možete pratiti i na Instagramu pod - nakitictina***


*** fotke s nakiTIĆem tagajte oznakama #nakitic #nakiticblogspot 

isprobane recepte s ovog bloga tagajte oznakama #gastrokutic #nakiticblogspot 

Svakodnevne sretne trenutke  #1happymoment
HVALA!

23 listopada 2014

Po pelješkim brdima: Sv. Jure

Prošlu nedjelju je bilo prekrasno vrime koje nismo tili propustit... Nakon jutarnje kavice spremili smo spizu, prisvukli se u malo udobniju robu, stavili ruksak na leđa, aparat oko vrata i krenili u istraživanje Pelješca :) Ovaj put je bio red da se popenjemo na brdo poviše Potomja, sv. Jure*.

Auto smo ostavili pored doma u Potomju i lagano krenuli kroz mjesto do crkve odkud vodi put za vrh. Slijedili smo stazu koja je prektički stari put kojim su vjerojatno ljudi s mazgama prinosili grožđe prije nego se probio tunel za Dingač.



Nakon jedno 20ak min laganog hoda izađete na vrh puta s kojeg se pruža predivan pogled, na jednu stranu prema unutrašnjosti Pelješca, a na drugu prema moru, Mljetu i Korčuli.


Odlučili smo skrenuti s puta i krenuti prema crkvici koja se nalazi na vrhu brda. Bilo nam je malo čudno kako nema puta ni označene staze od ovog dijela - kasnije ćemo shvatiti da smo promašili stazu :)

Uglavnom, skrenili smo s puta i odlučili po škini brda penjat se do crkvice. S obzirom da je vrh uglavnom u stini mala je mogućnost da se izgubite ili zalutate, ali, vodite računa ako idete s djecom da budete oprezni pošto je brdo dosta strmo!


Moram priznat da sam bila pomalo sumnjičava što nema (označene) staze, ali smirilo me što bi svako toliko nabasali na posložena kamenja i nekakve znakove da je ipak netko tu prolazio prije nas!


Negdi prid vrh izbili smo na stazu pa smo utabanim putem stigli do crkvice sv. Jure na vrhu brda.


Na vrhu smo ručali naslonjeni na crkvicu koja je tu još od početka 17. st., prošetali do gomile na obližnjem brežuljku, skočili par puta u zrak - jer što je vrh bez skoka?!  - i lagano krenuli nazad. Ovaj put smo pratili stazu koja je svako toliko označena hrpicama kamenja. Tek kad smo izbili na onaj put s početka priče smo shvatili da je skretanje za stazu obilježeno strelicom, ali, 'ko bi je skužio, a da ne zna da je tamo?!


Do vrha** nam je trebalo jedno sat i po, nazad smo se spustili dosta brže, možda za pola sata. Staza po kojoj smo se vraćali ide sa kopnene strane brda i dosta je strma tako da mi nije žao što smo je promašili kad smo se penjali. Svakako obucite bolje patike ukoliko se planirate penjati!


* Voljela bih da vam mogu staviti link na kartu na kojoj je obilježena ova staza, ali na žalost, kao i većina ostalih brdskih/pješačkih staza (izuzev one sa Ilije) na Pelješcu, ni ove nema na kartama. Nema oznaka ni u samom mjestu da je staza u blizini, a ni pravih markacija putem (samo naslagana kamenja upućuju da je netko prolazio istim putem prije vas)..... Šteta da nismo svjesni kakvo blago imamo?!

** Točnu nadmorsku visinu brda ne znam, malo sam googlala, ali bez rezultata.... mislim da je tu negdi između 500 - 600 m.