21 siječnja 2015

Po pelješkim brdima: Napoleonov put

Bit ću realna i iskrena - zimi je teško živit na Pelješcu. Mir i tišina često znaju biti zaglušujući, preteški za mlade ljude. S druge strane, nekad su upravo ono što trebaju biti - opuštajući. Baš taj opuštajući momenat doživit ćete u pelješkim brdima.... mir, tišinu, spokoj, tren kada znate zašto živite baš tu (pa i zimi). Tenutak kada postanete svjesni lipote koja vas svaki dan okružuje. Trenutak kada ne želite biti nigdi drugo, nego baš tu, tu di jeste.


Ove praznike jedan takav zaglušujući, ali vedar dan odlučili smo provesti u brdu i to na ruti o kojoj često pričamo, a nikako da je obiđemo - ruti Napoleonovog puta. Put je to koji je rađen početkom 19. st. kako bi povezao sva veća mjesta duž cijelog Pelješca. Cijela dužina mu je nekih 60ak km, od kojih je danas tek manji dio (cca 8 km) označen kao Napoleonov put (dio od Ponikava do Stona). Preostali dio je ili zapušten, ili prenamjenjen u poljski put, ili je asfaltiran ili je uništen. Šteta da je tako i da naše institucije zadužene za razvoj turizma i ruralnih područja nemaju sluha i ideje o potencijalu ovakvog povijesnog bisera, al' o tome rađe nekom drugom prilikom.

Uglavnom, ruta kojom smo išli duga je jedno 8 km (cca 2 h u jednom pravcu) - krenili smo iz Ponikava, ostavili smo auto u samom mjestu (pored groblja) i asfaltiranim putem krenili Napoleonovim stopama. Asfaltirani dio uspona traje možda trećinu rute i zapravo dolazite do vrha brda poviše ponikovskih vinograda. Tada se put račva (idete gonjim putem (hehe, ako se dobro sjećam), to je jedini dio di možete fulat kada idete iz smjera Ponikava // osim na početku i kraju puta uz stazu nema markacija).


Do ovog dijela možete ići i u običnim cipelama, ali ako nastavljate put do Stona trebaju vam dobre patike, a poželjne bi bile i planinarske cipele/čizme jer je put na mjestima dosta džombav (koja bi bila književni sinonim?..... grbav, grub.... nasut većim kamenjem). Pola puta idete prisojnom stranom poluotoka tako da na sunčan dan možete ići skoro u kratkim rukavima, ali onda se drugom polovicom spuštate niz brdo i u sjeni ste. S ove strane je osjetno hladnije i velika je vlaga (barem u ovo zimsko doba) tako da vam predlažem da ponesete nešto toplije za se obući.


Kad se spustite niz brdo imate više označenih skretanja koja vode do crkvica koje se nalaze u blizini, sv. Mihovil je najznačajnija od njih, ali je trenutno (čitaj zadnjih 10ak godina) pod skelama jer se restaurira. Mi smo kroz polja išli sve do Stona, popili kavicu i krenili nazad, marendali smo pored Mihovila i od tud uzbrdo nazad u Ponikve. Za one koji nisu bili zgodno je u izlet ukomponirati i obilazak zidina, ipak su druge najveće u svijetu i valja ih vidit iz bliza. Mislim da je ulaz 20 kn (bar je bio zadnji put kad sam ja bila, prije par godina). A i varijanta crnog rižota i kamenica umisto marende isto nije loša ideja :)


Nazad je uspon teži nego u obrnutom smjeru pa možda nije loša ideja krenuti sa Stonske strane prema Ponikvama.... a možda je to i zato što smo bili punih želudaca :)

Pri povratku smo uspili falit put i jedno 2 km smo šetali više nego smo trebali.... Malo smo se zapričali i nismo gledali kuda idemo i puf!, preskočili smo oznaku (valjda jedinu na putu). Dakle, kad se spustite s Mihovila tražite crvenu oznaku i skrenite livo :)


Ova ruta je super prijedlog za jednodnevni izlet za sve one koji žive u široj okolici ili one koji posjete Pelješac na par dana. Uz posjet Stonu dan će vam zaista biti ispunjen! Ako prošetate Napoleonovim putima javite mi dojmove :)


1 komentar:

Biberlee kaže...

Apsolutno prekrasno! Baš mi nedostaje Pelješac, pogotovo sad kad sam zavoljela planinarenje, ovo baš izgleda kao divna šetnja...mi se baš spremamo za penjanje na Vlašić u nedjelju ako bude zdravlja i sve kako treba :)

Ston je krasan, hvala ti na fotografijama! Meni ta zaglušujuća tišina djeluje baš privlačno ;)